29. kolovoza 1526. — 29. kolovoza 2026.
Juraj II.od Paline
doktor kanonskog prava,
bački vikar, prepošt bačkog kaptola
Biskup čije je sjedište bilo u Đakovu
500. obljetnica pogibije u Mohačkoj bitci
29. kolovoza 1526. — 29. kolovoza 2026.
doktor kanonskog prava,
bački vikar, prepošt bačkog kaptola
Biskup čije je sjedište bilo u Đakovu
500. obljetnica pogibije u Mohačkoj bitci
Prethodnik Juraja II. od Paline na biskupskoj stolici
Biskup koji bijaše bosanski ovih je dana ustupio Njegovu Veličanstvu jedan grad, da ga daruje onomu vojvodi Pavlu, koji je došao iz Turske. (…) budući da ga (kralja) je on (bivši biskup) zamolio da se za njega zauzme kod Njegove Svetosti, moli da se izda breve i odriješi ga se svih prihoda koje je primao, kako od Biskupije tako od jedne Kustodije i drugih nadarbina, a koje je primao sve vrijeme dok nije bio u svetom redu, sve do dana kada se oženio. Zove se Michaele. Mnogo je godina držao te nadarbine, ne u svetom redu; potom ih se odrekao i uzeo ženu; sada bi želio odrješenje, a Kralj se za njega zauzima.Relationes oratorum pontificiorum, 350
Pečat biskupa Mihovila iz 1523. g.
DL 24876
Sunkó Attila: Pecsétgyűjtemény V szekció (A Magyar Országos Levéltár segédletei, 23. Budapest, 2006), V 8 Középkori pecsétekről készült műanyagmásolatok gyűjteménye; 73.
Karijera Juraja II. od Paline
S. Andrić: JURAJ II. OD PALINE. Hrvatski biografski leksikon (1983–2026), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2026. Pristupljeno 29. 8. 2026. <hbl.lzmk.hr/clanak/juraj-ii-od-paline>
Što je ostalo do danas
DL 25637
Bač, 28. rujna 1521.
Nekoliko godina prije nego je imenovan bosanskim biskupom sastavio je vlastoručno pismo palatinu Stjepanu Batoriju. Potpisuje se sa: Georgius doctor, prepositus Bachien(sis). Na dokumentu su vidljivi tragovi okruglog zelenog pečata.
MNL OL, Diplomatikai Levéltár
Nádasdy, Q 305
Što je ostalo
DL 101590
Bač, 27. veljače 1525.
Vikarska isprava s prijepisima triju kraljevskih odredbi. Otisak pečata u zelenom vosku sačuvan je s vikarske isprave, ali je značajno oštećen.
Pridjevak
Dio kaštela Palina Juraj je s pripadnostima kupio od Nikole Feleghazija, no ne zna se točno kada. Kupnja se spominje u molbi Franje Kapolnaya kralju, u travnju 1527., jer je posjed Palininom smrću u Mohačkoj bitci bez nasljednika pripao kruni.
Emilij Laszowski (ur.), Monumenta Habsburgica regni Croatiae Dalmatiae Slavoniae, sv. I (MSHSM XXXV), Zagreb 1914., str. 53.portionem illam castelli Palyna… vendita per egregium Nicolaum Feleghhaz reuerendo Georgio episcopo Boznensi, in conflictu Mochachiensi ceso
Gdje nalazimo Juraja Palinu 1526. godine?
17. III.
Bač
Zamjenik Tomorija koji je bačko-kaločki nadbiskup
Burgio Sadoletu, 17. III. 1526. — Relationes, dok. LXXXVII, str. 340.26. VII.
Budim
Tomorijev glasnik
Burgiovo pismo Sadoletu, srpanj 1526., u mađarskom prijevodu: Örök Mohács: Szövegek és értelmezések, ur. B. Szabó János — Farkas Gábor Farkas, Budimpešta 2020., str. 94 i 96–97.kraj VIII.
Báta
„bosanski biskup Đuro de Palina slavan i pošten pravnik, koji je zapovijedio da na isto mjesto dođe i Pavao Tomori”
Stjepan Brodarić, Mohačka bitka 1526., ur. Stjepan Sršan (Vinkovci: Kulturno-informativni centar Privlačica, 1990), 36.29. VIII.
Mohač
u kraljevoj pratnji
Stjepan Brodarić, Mohačka bitka 1526., ur. Stjepan Sršan (Vinkovci: Kulturno-informativni centar Privlačica, 1990), 47.U Đakovu ga ne nalazimo u izvorima niti jednom.
Monsignor Colocense have haviso de lo Vescovo di Bosna, che lui have lassato in loco suo in Bachia, che non si vede segnio alcuno fin qui che el Turco havesse di venire questo anno in Ungaria.
Kalocsanski nadbiskup ima obavijest od bosanskoga biskupa, kojega je ostavio na svome mjestu u Baču, da se dosad ne vidi nikakav znak da bi Turčin ove godine došao u Ugarsku.
Poslanik Burgio Sadoletu, Budim, 17. 3. 1526. — Relationes oratorum pontificiorum, br. LXXXVII, str. 340.29. kolovoza 1526. na Mohačkom polju
Na desnoj kraljevoj strani bijahu ostrogonski i zagrebački biskup, (…) iza zagrebačkog varadinski (sic), pečujski, srijemski, (…), poslije kancelara njitranski, bosanski, prepošt biogradski, a iza ovoga tajnici i kraljevi dvorjanici.Stjepan Brodarić, Mohačka bitka 1526., ur. Stjepan Sršan (Vinkovci: Kulturno-informativni centar Privlačica, 1990), 47.
Juraj je bio raspoređen u formaciji kako po rangu tako i po protokolu, u kraljevoj pratnji, među klericima i kancelarijskim dužnosnicima. Među njima je i poginuo, kako Brodarić piše: „u tom ratu, kao i u bijegu”. Stjepan Brodarić, Mohačka bitka 1526., ur. Stjepan Sršan (Vinkovci: Kulturno-informativni centar Privlačica, 1990), 54.
Po čemu se danas pamti Juraj II. od Paline?
O Palini se ustrajno ponavlja da se kraljevu pozivu odazvao s tristo konjanika i s izvježbanim psima koji su napadali protivničke konje. Ta tvrdnja ne dolazi iz izvora 16. stoljeća nego iz prikaza povijesti đakovačke ergele, objavljenoga 1978. u prvom broju Zbornika Muzeja Đakovštine: ondje stoji da je đakovački biskup „bio dužan opremiti s konjima, priborom i oružjem 250–300 konjanika te s isto tolikim brojem izvježbanih pasa”, a već u sljedećoj rečenici ta se obveza pretvara u tvrdnju da je biskup Đuro 1526. poginuo „zajedno sa svojih 300 konjanika”.
Iz konjogojskoga prikaza, brojka je prešla u „Đakovačke spomendane”, a odande dalje u medije, i usput narasla na 420 pasa.
U izvorima iz 16. stoljeća nema ni jednoga konjanika ni jednoga psa koji se spominju uz biskupa Palinu.
Biskup Mijo Keserić, rođen u Gibarcu, imao je 1506. godine ergelu od 90 rasplodnih arapskih konja, a biskup Đuro koji je 1526. godine poginuo u bici sa Turcima na Mohačkom polju zajedno sa svojih 300 konjanika, imao je 1524. godine ergelu od 130 rasplodnih arapskih konja. Naime posjedi đakovačkih biskupa ubrajali su se među veća crkvena imanja u zemljama pod austrijskom krunom, pa su bosanski, a poslije bosansko-sremski, biskupi imali i posebne obaveze prema kraljevskom dvoru i to u novcu, u hrani i u ratnicima. Đakovački biskup je u to doba osim ostaloga bio dužan opremiti s konjima, priborom i oružjem 250—300 konjanika te s isto tolikim brojem izvježbanih pasa. Zadaća pasa je bila da navaljuju na protivničke konje, da ih zaplaše i da na taj način ometu akciju protivničke konjice. Naime pas može svojim ugrizima strahovito zaplašiti konja i konj tada iz straha pred psom otkaže poslušnost konjaniku. Iz posebnih obaveza prema caru je đakovački biskup Đuro 1526. godine i poginuo u bici sa Turcima na Mohačkom polju zajedno sa svojih 300 konjanika.Stjepan Romić, „Uz 470. godišnjicu ergele đakovačke”, Zbornik Muzeja Đakovštine 1 (1978.), br. 1, str. 27–39, na str. 28.
Nepoznanice
1) Fedeles Tamás, Egyházi bandériumok az oszmánellenes harcokban (1521–1526) · MNL OL DL 24405.
Poslije njega